dugi-je-zakon

nedjelja, 23.03.2008.

kjjjjhjjjjjjjjjjf

hhhhhhhhhhhhhhhffffffffffffvdfhgjnhhhhhkbfgggggj
nhhngujkkkhjngnbsgabdgnćjlpććlšžščp
šžčšžšžćčžššššđ-đ.-...pkkolčjlčiljimjmmnhfthbrfgvsdgv
dsgsdgvxnhjkmuikkiločpšććšž'žčžšććžlčlk

* komentiraj (1) * printaj * % *

subota, 22.03.2008.

malo stend up komedije

* komentiraj (0) * printaj * % *

četvrtak, 20.03.2008.

igrica

* komentiraj (0) * printaj * % *

utorak, 26.02.2008.

i opet moja najbolja i najdraza grupa i neke dobre pjesme

* komentiraj (1) * printaj * % *

subota, 23.02.2008.

moja najdraza grupa

* komentiraj (0) * printaj * % *

sudari

* komentiraj (0) * printaj * % *

petak, 15.02.2008.

Barcelona

FC Barcelona
Puno Ime Fútbol Club Barcelona
Nadimci Barça
Osnovani 29. prosinca 1899.
Stadion Camp Nou, Barcelona
Katalonija
Španjolska
Kapacitet 98.600
Predsjednik Joan Laporta
Menadžer Frank Rijkaard
Liga La Liga
2005./06. 1.

Futbol Club Barcelona slavni je španjolski klub iz grada Barcelone, pokrajine Katalonije. Klub je utemeljen 1899. godine od švicarskog poduzetnika Hansa (Joana) Gampera te je od onda postao katalonska sportska institucija s geslom Més que un club u prijevodu više od kluba. Barcelona je veliko sportsko društvo ali najpoznatiji je nogometni klub. Nadimak kluba je Barça ili Blaugrana (plavo-crveni).

Klub utakmice igra na stadionu Camp Nou, kapaciteta 98 000 gledatelja. Barcelona je klub sa najviše članova na svijetu, 156 366. Posjeduje vlastitu banku i radio stanicu. Jedan je od najbogatijih klubova na svijetu.

Barcelona je jedan od najuspješnijih nogometnih klubova na svijetu. Prvaci španjolske La Lige bili su 18 puta zadnji puta 2006. godine. Pobjednici Copa del Rey ili španjolskog kupa bili su 24 puta što je najviše od svih španjolskih klubova. Klub je dva puta osvojio UEFA-inu Ligu prvaka.

Sadržaj
1 Nogometni klub
2 Povijest
2.1 1899 - 1929
2.2 1929 - 1941
2.3 1943 - 2006
3 Momčad sezone 2007./08.
4 Najpoznatiji igrači
5 Uspjesi
6 FC Barcelona službeni trofeji
7 Katalonski trofeji:
8 Nagrade za nogometaše

Nogometni klub
Najpoznatiji dio sportskog društva FC Barcelona je svakako nogometni klub, koji je jedan od najslavnijih nogometnih klubova.FC Barcelona je još poznata pod imenom Barça. Tradicionalni protivnici Barcelone su Real Madrid (najveći derbi), Espanyol (gradski suparnici), Valencia, Athletic Bilbao i Atletico Madrid. FC Barcelona je jedini nogometni klub koji je od uvođenja europskih kupova 1955., svake godine bio sudionik. Nogometni klub Barcelona je nakon 107 godina bez sponzora na dresu prekinula tu tradiciju te će nositi natpis UNICEF.Barça će svake godine izdvojiti 1,5 mil eura za oboljenu djecu. Barcelona također ima sjajnu nogometnu školu ( La Masia ) iz koje su došli: Carles Puyol, Thiago Motta, Xavi, Lionel Messi, Victor Valdes, Josep Guardiola, Andres Iniesta.

Povijest

1899 - 1929
Hans Gamper je sam igrao rugby,tenis,golf ali najviše ga je nogomet oduševio. Gamper je sam igrao nogomet u FC Zurich od 1896. - 1898..U listopadu 1898. Gamper seli u Barcelonu da radi kao sportski kolumnist za švicarske novine.Gamper je nakon godinu dana provedeni u Barceloni imao ideju o osnivanju nogometnog kluba zajedno sa 36 protestanata.Tadašnja vlast dopuštalo je samo kršćanstvo i, tako su mnogi igrači i sam Gamper morali napustiti klub.Gamper se međuvremenu oženio za katolkinju i 1909 se vrača u Barcelonu.Gamper je tijekom 25 godina vladanja klubom napravio Barcelonu najuspješnjim klubom Pirinejskog poluotoka.U lipnju 1925 za vrijeme prijateljske utakmice u Barceloni Španjolska himna je izviždana dok su gledatelji pljeskali Britanskoji himni.Gamper je izbačen iz zemlje radi podržavanje katalanstva a,stadion je zatvoren na 6 mjeseci.Svake godine se u čast Gampera u Barceloni igra turnir pod imenom Hans Gamper (Trofeu Joan Gamper)

1929 - 1941
1929 FC Barcelona je postala prvi prvak španjolske lige (Primera Division). 13.listopada osnivač Barcelone Gamper se upucao u New Yorku.Gamperova smrt imala je velike posljedice u Barceloni.Osim što nisu osvajali pokale padao je i broj članova.Tijekom građanskog rata u španjolskoj od strane Franca ubijen je tadašnji predsjednik Barcelona Josep Sunyol.Početkom vladanja Franca broj članova Barcelone iznosio je 2500.FC Barcelona je morala promijeniti ime na CF Barcelona da zvuči španjolski.Katalonska zastava na grbu Barcelone se morala skloniti.Stadion je postao mjestu gdje su katalonci mogli govoriti katalonski bez straha.

1943 - 2006
1943. Barcelona je dobila Reala u polufinalnoj utakmici kupa rezultatom 3:0. U uzvratnoj utakmici u Madridu policija je uletila u svlačionicu Barcelone. Policija je prijetila nogometašima Barcelone prisilnim radom. Franco u to vrijeme nije želio imati katalonskog finalista u kupu. Barcelona je utakmicu izgubila rezultatom 11:1 uz četri neopravdana crvena kartona za igrače Barcelone. Nakon poraza Barcelone mržnja katalonaca se povečala prema Madridu. 1944 osnovan je prvi Fan - Club, a Josep Samitier se vratio kao trener. U ligaškoj utakmici Barcelona je u Barceloni dobila Reala rezultatom 5:0. 1945 Barcelona je osvojila svoju drugu ligu a broj članova se povećao na 20000. 1946 Barcelona je u zadnjem kolu izgubila od FC Seville. FC Sevilla je osvojila ,ali poslije je utvrđeno da je Sevilla koristila igrača koji nije imao dopuštenje za tu utakmicu. Sevilla je samo kažnjena novčanom kaznom. Barcelona je osvojila dva zaredom španjolska prvenstva od 1948 do 1949. U lipnju 1950 Barcelona je uspjela dovest Ladislausa Kubalu. Pod režijom Kubale sezone 1951-52 Barcelona je uspjela osvojiti svih pet mogućih službenih naslova. Ta sezona u Barceloni je još poznata pod imenom sezona pet pokala(Barça de les Cinc Copes). 1953 Kubala je predvodio Barçu do šestog naslova prvaka španjolske. Godine 1953 Barça je uspjela dovest još jednu zvijezdu Luisa Suareza koji je do danas jedini španjolac koji je osvojio nagradu za najboljeg europskog igrača godine. Luisa Suareza se smatra kao najboljim španjolcem svih vremena. 1953 Barcelona je zapazila Alfreda Di Stefana. Barça je s njim stupila u kontakt i uspjeli su ga dovest u Barcelonu. U Barceloni je Di Stefano odigrao pripremne utakmice za Barcelonu. Tadašnji je predsjednik Reala Santiago Bernabeu uočio da je Barcelona prejaka i htio je dovesti Di Stefana u Madrid.

Tada je nastala svađa između klubova. Svađu je riješio predsjednik saveza Sancho Davila - nećak od bivšeg diktatora Primo de Rivera koji je prije trideset godina zatvorio stadion Barcelone. Na kraju je Di Stefano završio u Madridu. 24. rujna 1957 izgrađen je tada i danas najveći stadion europe Camp Nou. Kad je Camp Nou bio otvoren imao je kapacitet od 120000 mjesta. Godine 1958 i 1959 Barça osvaja Kup velesajamskih gradova današnji Kup UEFA. Sezone 1960 - 61 Barça je došla do svog prvog finala kupa prvaka kojeg je izgubila od Benfice Lisabon rezultatom 2:3. U polufinalu kupa velesajamskih gradova 1965 Barça je došla do polufinala. U polufinalu je igrala tri puta neriješeno s Racing Strassburg. Pošto nije bilo pobjednika nakon tri utakmice UEFA je odlučila baciti novčić u kojem Barcelona nije imala sreću. 1968 u finalu španjolskog kupa u Madridu Barça je igrala protiv Reala. Tu utakmicu je dobila Barça 1:0, nakon što je utakmica završila navijači Reala bacali su boce na teren. Od tog dana je zabranjeno unošenje na španjolske stadione staklene boce. Nakon poraza predsjednik Reala Santiago Bernabeu je hvalio Espanyol Barcelonu činjenicom da klub u kataloniji nosi ime Espanyol. Šestog lipnja 1970 Barcelona i Real su se susreli u polufinalu španjolskog kupa. Barça je vodila 1:0 kad je sudac Guruceta dosudio penal za Real (faul je bio učinjen nekoliko metara izvan 16 metara) i kad je dao crveni karton igraču Barceloni zbog pljeskanja sudačkoj odluki navijači Barcelone su ušli na teren. Posljedica je bila da je policija koristila agresivnost prema navijačima Barcelone stoga se vikalo s tribina: policajci ubojice. Sudac Guruceta je kažnjen a Real je bio u finalu. 1971 Barca je osvojila zadnje izdanje Kupa velesajamskih gradova. 1973 Barça je dovela Johana Cruijffa iz Ajaxa. Barcelona je s njim nakon dugi 14 godina osvojila ligu. 17. veljače 1974 Barça predvođena Cruyffom pobijedila je Reala u Madridu rezultatom 5:0. Josep Luis Nunez je 1978 izabran za predsjednika. U svibnju 1979 Barça je dobila Fortunu Dusseldorf u finalu kup pobjednik kupova. 1980 Barca je dovela Bernda Schustera. Broj članova narastao je na 100000. Godine 1982 Barça je osvojila svoj drugi kup pobjednik kupova i izgrađen je Mini - Estadi (kapacitet 15276). Godine 1982 u Barcelonu stigao je Maradona. 1985 Barça je osvojila svoju desetu ligu.Godine 1986 Barça je došla po drugi put do finala kupa prvaka kojeg su izgubili od Steaue u penalima rezultatom 0:2. Johan Cruijff imenovan 1988 za novog trenera. Cruijff je stvorio jednu dobru ekipu koja je imenovana Dream Team. Dream Team je osvojio četiri prvenstva zaredom od 1991 do 1994. 20. svibnja 1992 Barcelona je osvojila prvo izdanje lige prvaka na Wembleyu.U finalu protivnik je bila Sampdoria a gol za pobjedu dao je Ronald Koeman u stodesetoj minuti.Nakon pobjede u finalu broj članova se povečao na 108000. Godine 1994 Barça je ponovno došla do finala lige prvaka u kojem su izgubili od AC Milana rezultatom 0:4.1996 Ronaldo je došao u Barcelonu s kojim je Barça osvojila svoj posljednji naslov kup pobjednika kupova. Između 1998-1999 Barça je osvojila dvije lige i jedan europski superkup pod vodstvom Luisa van Gaala. Godine 2000 Joan Gaspart je postao predsjednik Barcelone. Gaspartova doba nije bilo uspješno, klub nije ništa s njim osvojio. Sezone 2003/2004 za novog predsjednika izabran je Joan Laporta. Laporta je u klub doveo igrače poput:Eto'a, Ronaldinha, Deca itd. Sezone 2004/2005 Barcelona je osvojila ligu i španjolski superkup nakon dugog vremena. U sezoni 2005/2006 Barça je obranila svoj naslov u ligi, španjolskom superkupu i u finalu lige prvaka u Parizu protiv Arsenala dobila 2:1 Joan Laporta je godine 2006. ponovno izabran za predsjednika.

Momčad sezone 2007./08.
Ime i Prezime Dres Nacionalnost
Vratari
Víctor Valdés 1
Albert Jorquera 25
Oier Olazabal 28
Braniči
Gabriel Milito 3
Rafael Márquez 4
Carles Puyol 5
Gianluca Zambrotta 11
Sylvinho 16
Lilian Thuram 21
Éric Abidal 22
Oleguer Presas 23
Vezni igrači
Xavi Hernández 6
Andrés Iniesta 8
Edmílson 15
Deco 20
Yaya Touré 24
Marc Crosas 26
Napadači
Eiđur Guđjohnsen 7
Samuel Eto'o 9
Ronaldinho 10
Thierry Henry 14
Giovani dos Santos 17
Santiago Ezquerro 18
Lionel Messi 19
Bojan Krkić 27

Najpoznatiji igrači
Krankl
Maradona
Riquelme
Saviola
Anderson
Evaristo
Rivaldo
Romario
Ronaldinho
Ronaldo
Stoitchkov
Eto'o
Morera
Laudrup
Simonsen
Lineker
Litmanen
Schuster
Kubala
Márquez
Cocu
Cruyff
Kluivert
Koeman
Neeskens
Sotil
Deco
Figo
Asensi
Amor
Bakero
Beguiristain
Cesar
Hagi
Luis Enrique
Ferrer
Guardiola
Puyol
Quini
Ramallets
Rexach
Sadurni
Samitier
Sergi
Urruti
Valdes
Velasco
Zamora
Zubizarreta
Larsson
Rechber Rustu

Uspjesi
Nogometni klub Barcelona je jedna od najtrofejnih klubova na svijetu.U trofejnim policama Barcelone se mogu vidjeti svi trofeji koji su se mogli osvojiti osim interkontinentalnog kupa.

FC Barcelona službeni trofeji
18x Španjolsko prvenstvo:
1928/29., 1944/45., 1947/48., 1948/49., 1951/52., 1953/53., 1958/59., 1959/60., 1973/74., 1984/85., 1990/91., 1991/92., 1992/93., 1993/94., 1997/98., 1998/99., 2004/05., 2005/06

24x Copa del Rey: (rekord)
1910., 1912.,1913., 1920., 1922., 1925., 1926., 1928., 1942., 1951., 1952., 1953., 1957., 1959., 1963., 1968., 1971., 1978., 1981., 1983., 1988., 1990., 1997., 1998.

7x Španjolski superkup: (rekord)
1983., 1991., 1992., 1994., 1996., 2005., 2006.

2x Liga kup:1982.,1986 (rekord)
4x Copa oro Argentina/Copa Eva Duarte: (rekord)
1945., 1949., 1952., 1953

2x Liga prvaka UEFA:
1992., 2006.

4x Kup UEFA/Kup velesajamskih gradova: (rekord)
1958., 1960., 1966., 1971.

2x Europski superkup:
1992., 1997.

4x Kup pobjednika kupova: (rekord)
1979., 1982., 1989., 1997.

2x Copa Latina (rekord)
1949., 1952.

2x Copa Martini Rossi: (rekord)
1952., 1953.

4x Copa Pirineos: (rekord)
1910., 1911., 1912., 1913.

1x Pequena del Mundo:
1957.

Katalonski trofeji:
4x Katalonski kup:2000.,2004.,2005.,2007.
1x Kup Macaya:1902
1x Kup Barcelona:1903
21x Prvenstvo katalonije:1905.,1909.,1910.,1911.,1913.,1916.,1919.,1920.,1921.,1922.,1924.,1925.,
1926.,1927.,1928.,1930.,1931.,1932.,1935.,1936.,1938.,

1x Liga katalonska:1938
2x Copa Generalitat:1991.,1993
Turneje koje se još igraju:

32x Trofej Joan Gamper:1966.,1967.,1968.,1969.,1971.,1973.,1974.,1975.,1976.,1977.,1979.,1980.,1983.,1984.,1985.,
1986.,1988.,1990.,1991.,1992.,1995.,1996.,1997.,1998.,1999.,2000.,2001.,2002.,2003.,2004.,2006.,2007.

5x Trofeo Teresa Herrera:1948.,1951.,1972.,1990.,1993
3x Trofeo Ramon de Carranza:1961.,1962.,2005
1x Trofeo Ciutat de Barcelona: 1989
5x Trofeo Ciutat de Palma:1969.,1974.,1976.,1980.,1981
1x Trofeo Valencia Naranja:1987
4x Trofeo Ciudad de la Linea:1985.,1991.,1995.,2000
1x Trofeo Costa del Sol:1977
1X Trofeo Festa dELX: 1970
4x Copa Duward:1952.,1956.,1959.,1960
1x Liga Mediterana:1937
1x Campenato Superregional Aragon-Catalunya-Valencia :1926
1x Campenato Superregional Catalunya -Murcia-Valencia:1927
1x Campenato Superregional Aragon-Catalunya-Pais Vasco:1928
Turneje koje više nema:

1x Medalla Federacion Espanola:1902
2x Copa Salut: 1906,1908
2x Copa Sabadell: 1906,1908
1x Torneos de Ferias de Valencia: 1909
1x Torneo Catalan de Futbol: 1909
1x Concurso Congreso tuberculosis:1910
1x Concurso FC Espana: 1910
1x Copa Gamper: 1914
1x Copa Aliados: 1919
1x Copa Les Corts: 1922
1x Trofeo Lluis Companys: 1923
1x Copa Palau de la Moda: 1924
1x Copa Mas Navas: 1925
2x Copa Comte de Lavern: 1925,1926
1x Copa Corrale: 1927
1x Copa campeons de copa: 1927
1x Copa Ajutament de Barcelona: 1929
1x Copa President:1931
1x Copa Macia: 1932
1x Torneo de Alger: 1932
1x Copa SL Benfica: 1933
1x Torneo de New York: 1937
1x Copa Concordia: 1944
1x Copa Gold: 1945
1x Trofeo Mallorca: 1947
1x Trofeo historicos: 1948
1x Trofeo cincuentenario: 1949
1x Civil Governor Cup: 1949
1x Trofeo Nacional: 1961
1x Trofeo Nadal: 1961
1x Trofeo Baleares: 1961
1x Copa de Tots: 1963
2x Copa President: 1966,1968
1x Torneo Cosmos New York: 1969
1x Trofeo Mohamed V: 1969
1x Copa Costa Brava: 1972
1x Trofeo Faro: 1974
1x Trofeo Badajoz: 1977
1x Trofeo Iberico: 1977
1x Trofeo Centenario Ajax: 2000
1x Trofeo Balompedica: 2000

Nagrade za nogometaše
10x Trofej Picichi: Mariano Martin 1942/43, Cesar 1948/49, Cayetano Re 1964/65, Carles Rexach 1970/71, Hans Krankl 1978/79, Quini 1980/81., 1981/1982, Romario 1993/94, Ronaldo 1996/97, Samuel Eto'o 2005/06
15X Trofej Zamora: Juan Velasco 1947/48, Antoni Ramallets 1951/52, 1955/56, 1956/57, 1958/59, 1959/60, Jose Manuel Pesudo 1965/66, Salvador Sadurni 1968/69, 1973/74, 1974/75, Reina 1972/73, Pedro Maria Artola 1977/78, Francisco Javier Urruti 1983/84, Andoni Zubizarreta 1986/87, Victor Valdes 2004/05
6xEuropski nogometaš godine: Luis Suarez 1960, Johan Cruijff 1973, 1974, Hristo Stoickhov 1994, Rivaldo 1999, Ronaldinho 2005
5xSvjetski nogometaš godine: Romario 1994, Ronaldo 1996, Rivaldo 1999, Ronaldinho 2004, 2005
2xAfrički nogometaš godine: Samuel Eto'o 2004, Samuel Eto'o 2005

* komentiraj (2) * printaj * % *

srijeda, 13.02.2008.

DINAMO

Nogometni klub Dinamo Zagreb je jedan od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.

NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski (osnovan 26. travnja 1911.). Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. U bogatoj povijesti osvojeno je 19 naslova prvaka (Građanski 6 puta, Dinamo 13) te 16 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.

Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba i nogometni ponos Hrvata. Istraživanja pokazuju da 33% građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 304 postignuta gola. Najduže je bio kapetan Tomislav Crnković. Dinamo je aktualni hrvatski prvak i osvajač kupa.

Sadržaj [sakrij]
1 Povijest
1.1 Povijest Građanskog
1.2 Povijest Dinama
2 Sportski uspjesi
3 Grb i dres
4 Navijači
4.1 Bad Blue Boys
4.2 Popularnost
5 Stadion
6 Nogometna škola
7 1967.
8 Rivalitet sa 'splitskim bilima'
9 Sezona 2007./08.
9.1 Momčad
9.2 Transferi sezone 2007./08. (zima)
9.3 Stručni stožer
10 Momčadi prvaka
10.1 Građanski
10.2 Dinamo
11 Igrači s najviše nastupa i pogodaka
12 Poznati igrači
13 Treneri
14 Vanjske poveznice

Povijest
Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

Povijest Građanskog
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)

Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam...

Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Građanski prvak 1926.Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.

Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.

Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.

Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović).

Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Artur Gaskhell, Robert Haftl, James Donelly, Mađari Imre Poszony, Giury Molnár, Márton Bukovi, Austrijanac Joseph Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih "purgera".

Povijest Dinama
U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom) je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om. Dinamo je nastao udruživanjem 2 kluba tako da je Dinamo novi klub od 1945.

Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölf, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u SFRJ nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie.

Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstva: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., 2007., te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004 i 2007.

Sportski uspjesi
Prvenstva: (19)
Prvenstvo Hrvatske: 1943., 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06., 2006/07.
Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940.,
Prvenstvo SFRJ: 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), 1981/82.
Kupovi: (16)
Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04., 2006/07.
Kup Jugoslavije: 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
Hrvatski superkup: 1996., 1997., 1998., 2002., 2003., 2006., 2007.
Međunarodni uspjesi:
Kup velesajamskih gradova: 1967. (finalisti 1963.)
Balkanski kup: 1977.

Grb i dres
Dres Dinama je tradicionalno tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen modernijom srebrnom varijantom. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom crtom popola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo tiskano slovo "d" bijele boje. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Grb je obrubljen zlatnom bojom, no u zadnjih par godina, umjesto zlatnog obruba, stavljen je srebrni. U uporabi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Navijači

Bad Blue Boys
Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Od osnutka 17. ožujka 1986. godine na utakmici s Hajdukom u Splitu bodre Dinamo u velikom broju kako na domaćim tako i na gostujućim utakmicama. Tijekom godina, unatoč brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna grupe je pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi, a u prosincu 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Izdaju video materijal, a imaju i internet stranicu.

Popularnost
Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga.

Rezultati po regijama:

Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo
Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo
Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo
Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo
Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo
Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo
Zaključak:

Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH posebice u dijelovima gdje žive Hrvati poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inozemstvu navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Stadion
Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Stadion MaksimirPostojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.

Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjevernja tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990., a danas se njime redovito koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola
Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Mirko Jozić.

1967.
Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencie.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova "Stara dama" se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin.

U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem.

Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

Tad su se mnogi prisjetili i početka sezone te sreće koja obično prati hrabre, a bez koje Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, "modre" je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), strijepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). Potom su domino-sustavom oborili najveće - Juventus, Eintracht, Leeds United...

Prvo kolo:
Dinamo - Spartak Brno 2-0
Spartak Brno - Dinamo 2-0
Drugo kolo:
Dinamo - Dunfermline 2-0
Dunfermline - Dinamo 4-2
Treće kolo:
Dinamo - Dynamo Pitesti 0-0
Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1
Četvrtfinale:
Juventus - Dinamo 2-2
Dinamo - Juventus 3-0
Polufinale:
Eintracht Frankfurt - Dinamo 3-0
Dinamo - Eintracht Frankfurt 4-0
Finale:
Dinamo - Leeds United 2-0
Leeds United - Dinamo 0-0

Rivalitet sa 'splitskim bilima'
Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu.

Građanski i Hajduk su doigrali 27 derbija, a od 1946. godine odigrano je 164 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 68 pobjeda, Hajduk 58, a 38 utakmica je završilo neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 61 derbi. Dinamo je zabilježio 28 pobjeda, Hajduk 22, a 11 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika

1924.-1941. Građanski - Hajduk 27 10 9 8 49:45
1946.-1991. Dinamo - Hajduk 103 40 27 36 -
1992.-2007. Dinamo - Hajduk 61 28 11 22 81:69
Ukupno 191 78 47 66 -

Sezona 2007./08.

Momčad

Igrač Broj Državljanin Položaj Bivši klub
Vratari
Georg Koch 1 vratar MSV Duisburg
Filip Lončarić 12 vratar NK Dinamo
Ivan Kelava 33 vratar NK Dinamo
Dario Bošnjak vratar NK Dinamo
Obrambeni igrači
Marijan Buljat 2 desni branič/desni vezni NK Osijek
Hrvoje Čale 3 lijevi branič NK Dinamo
Tomislav Mikulić 5 stoper/lijevi branič K.R.C. Genk
Etto 7 desni branič/desni vezni Atletico Paranaense
Carlos 15 stoper/lijevi branič Săo Paolo
Igor Bišćan 22 stoper/obrambeni vezni slobodan igrač
Dino Drpić 26 stoper NK Dinamo
Vezni igrači
Luka Modrić 10 navalni vezni/lijevi vezni NK Inter-Zaprešić
Mathias Chago 13 obrambeni vezni NK Metalac Osijek
Mihael Mikić 14 desni vezni/krilni napadač HNK Rijeka
Milan Badelj 16 navalni vezni NK Dinamo
Sammir 18 navalni vezni Sao Caetano
Franck Manga Guela 19 navalni vezni/krilni napadač Kerkyra FC
Ognjen Vukojević 20 obrambeni vezni Lierse SK
Ivica Vrdoljak 21 obrambeni vezni/stoper NK Zagreb
Davor Vugrinec 30 navalni vezni/povučeni napadač HNK Rijeka
Domagoj Antolić obrambeni vezni NK Dinamo
Tomislav Barbarić navalni vezni NK Dinamo
Napadači
Boško Balaban 9 napadač Club Brugge
Josip Tadić 11 napadač/povučeni napadač Bayer Leverkusen
Mario Mandžukić 17 napadač/povučeni napadač NK Zagreb
Tomislav Šokota 25 napadač/povučeni napadač FC Porto
Ivan Peko napadač NK Zrinjski Mostar

Transferi sezone 2007./08. (zima)
Došli:
Igor Bišćan - slobodan igrač
Tomislav Mikulić - K.R.C. Genk
Patrice Kwedi - vraćen s posudbe iz NK Inter Zaprešića
Saško Pandev - vraćen s posudbe iz NK Inter Zaprešića
Milan Badelj - vraćen s posudbe iz NK Lokomotive
Otišli:
Nikola Pokrivač - AS Monaco FC
Gordon Schildenfeld - Beşiktaş JK
Na posudbi:
Patrice Kwedi - posuđen u NK Šibenik
Saško Pandev - posuđen u NK Međimurje
Dejan Lovren - posuđen u NK Inter Zaprešić
Miroslav Šarić - posuđen u NK Inter Zaprešić
Mario Grgurović - posuđen u NK Inter Zaprešić
Silvio Cavrić - posuđen u NK Inter Zaprešić
Marko Šarlija - posuđen u NK Inter Zaprešić
Tomislav Vranjić - posuđen u NK Inter Zaprešić
Ante Tomić - posuđen u AO Xanthi
Dario Zahora - posuđen u NK Domžale

Stručni stožer
Pozicija Ime
Trener Zvonimir Soldo
Pomoćni trener Fabijan Komljenović
Pomoćni trener Boris Kubla
Trener vratara Mario Jozić
Kondicijski trener Miljenko Rak
Sportski direktor Zoran Mamić
Tehnički direktor Davor Bukovina
liječnik dr. Mladen Čepulić
liječnik dr. Hrvoje Šojat
liječnik dr. Saša Janković
liječnik dr. Božidar Šebečić
fizioterapeut Mario Novak-Stanko
fizioterapeut Mario Petrović
ekonom Livijo Cvrk

Momčadi prvaka

Građanski
Sezona Sastav Trener
1923. Vrđuka, Schiffer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Babić Arthur Gaskel
1926. Mihelčič, D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke Josef Brandstatter
1928. Mihelčič, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić Imre Poszonyi
1937. Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić Marton Bukovi
1940. Urch, Brozović, Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović Marton Bukovi
1943. Glaser, Brozović, Antolković, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović Marton Bukovi

Dinamo
Sezona Sastav Trener
1948. Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše Karl Mütsch
1954. Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula Ivan Jazbinšek
1958. Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec. Gustav Lechner
1982. Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić Miroslav Blažević
1993. Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac Miroslav Blažević
1996. Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica Zlatko Kranjčar
1997. Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar Otto Barić
1998. Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz Zlatko Kranjčar
1999. Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović Ilija Lončarević
2000. Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas Marijan Vlak
2003. Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar Miroslav Blažević
2006. Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora Josip Kuže
2007. Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo da Silva Branko Ivanković

Igrači s najviše nastupa i pogodaka
Najviše nastupa # Igrač Karijera Nastupa
1 Dražen Ladić 1986.-2000. 802
2 Marko Mlinarić 1978.-1987.
1995.-1996. 613
3 Srećko Bogdan 1975.-1985. 595
4 Zlatko Kranjčar 1973.-1983. 556
5 Drago Vabec 1968.-1979.
1984. 529
6 Mladen Ramljak 1962.-1973. 523
7 Damir Lesjak 1986.-1995. 510
8 Slavko Ištvanić 1983.-1995. 507
9 Ivica Horvat 1945.-1957. 507
10 Igor Cvitanović 1989.-1997.
2000.-2001. 502
Najbolji strijelci # Igrač Karijera Pogodaka
1 Igor Cvitanović 1989-1997
2000-2001 304
2 Dražan Jerković 1954.–1966 300
3 Snješko Cerin 1978.–1988. 295
4 Zlatko Kranjčar 1973.-1983. 256
5 Željko Čajkovski 1945.-1956. 249
6 Franjo Wölfl 1945.-1953. 254
7 Aleksandar Benko 1947.-1958. 235
8 Slaven Zambata 1959.-1969.
1972. 227
9 Drago Vabec 1968.-1979.
1984. 183
10 Marko Mlinarić 1978.-1987.
1995.-1996. 174

Poznati igrači
Milan Antolković
Rudolf Belin
Igor Bišćan
Zvonimir Boban
Srećko Bogdan
Petar Bručić
Tomislav Butina
Snješko Cerin
Zvonimir Cimermančić
Igor Cvitanović
Marijan Čerček
Vladimir Čonč
Vedran Ćorluka
Eduardo da Silva
Stjepan Deverić
Tomislav Ivković
Oskar Jazbinšek
Drago Vabec
Ivica Senzen
Dražan Jerković
Goran Jurić
Ratko Kacian
Vlado Kasalo
Niko Kranjčar
Zlatko Kranjčar
Dražen Ladić
Stjepan Lamza
August Lešnik
Zoran Mamić
Silvio Marić
Vlatko Marković
Marko Mlinarić
Luka Modrić
Zvonimir Monsider
Džemal Mustedanagić
Jens Nowotny
Robert Prosinečki
Mladen Ramljak
Mario Stanić
Dario Šimić
Zlatko Škorić
Davor Šuker
Mark Viduka
Marijan Vlak
Goran Vlaović
Franjo Wölfl
Velimir Zajec
Slaven Zambata

Treneri
Arthur Gaskell, 1923-1924.
Josef Brandstätter, 1925-1926.
Imre Pozsonyi, 1926-1928.
James Donnelly, 1929-1931.
Giury Molnar, 1932.
Robert Haftl, 1933-1935
Marton Bukovi, 1935-1945.
Branko Kunst, 1945.
Marton Bukovi, 1945-1947.
Mirko Kokotović, 1947.
Karl Mütsch, 1948.
Bruno Knežević, 1948-1949.
Bernard Hügl, 1950-1952.
Milan Antolković, 1952-1953.
Ivan Jazbinšek, 1953-1955.
Bogdan Cuvaj, 1956.
Milan Antolković, 1957.
Gustav Lechner, 1957-1958.
Milan Antolković, 1959-1960.
Marton Bukovi, 1960-1961.
Milan Antolković, 1961-1964.
Vlatko Konjevod, 1964-1965.
Branko Zebec, 1965-1967.
Ivica Horvat, 1967-1970.
Zlatko Čajkovski,1970-1971.
Dražan Jerković, 1971-1972.
Stjepan Bobek, 1972.
Domagoj Kapetanović, 1973.
Ivan Marković, 1973-1974.
Mirko Bazić, 1974-1977.
Rudolf Belin, 1977-1978.
Vlatko Marković, 1978-1980.
Ivan Marković. 1980.
Miroslav Blažević, 1980-1983.
Rudolf Belin, 1983.
Vlatko Marković, 1983.
Branko Zebec, 1984.
Tomislav Ivić, 1984-1985.
Zdenko Kobeščak, 1985.
Miroslav Blažević, 1986-1988.
Josip Skoblar, 1988-1989.
Rudolf Belin, 1989.
Josip Kuže, 1989-1990.
Vlatko Marković, 1990-1991.
Zdenko Kobeščak, 1991-1992.
Vlatko Marković, 1992.
Miroslav Blažević, 1992-1994.
Ivan Bedi, 1994.
Zlatko Kranjčar, 1994-1996.
Otto Barić, 1996-1997.
Marijan Vlak, 1997-1998.
Zlatko Kranjčar, 1998.
I. Bedi / H. Braović, 1998.
Velimir Zajec, 1998-1999.
Ilija Lončarević, 1999.
Osvaldo Ardiles, 1999.
Marijan Vlak, 1999-2000.
Hrvoje Braović, 2000-2001.
Ilija Lončarević, 2001-2002.
Marijan Vlak, 2002.
Miroslav Blažević, 2002-2003.
Nikola Jurčević , 2003-2004.
Đuro Bago, 2004.
Nenad Gračan, 2004.
Ilija Lončarević, 2005.
Zvjezdan Cvetković, 2005.
Josip Kuže, 2005-2006.
Branko Ivanković, 2006.-2008.
Zvonimir Soldo, siječanj 2008.

NK Dinamo Zagreb

Puno ime Nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak plavi, modri, purgeri
Osnovan 9. lipnja 1945.
Igralište Maksimir, Zagreb
Navijači {{{navijači}}}
Kapacitet 38 000
Direktor Mirko Barišić
Trener Zvonimir Soldo
Liga 1. HNL
2006./07. 1. HNL, 1.